Posejdon

Posejdon

Posejdon  u grčkoj mitologiji bog je mora i zemljotresa; Kronov i Rejin sin, Zeusov brat. Pomorci su mu se molili za sigurna putovanja, a katkad su utapali konje kao žrtvu. Posejdon je zauzvrat stvarao mirno more i nove otoke. Kad je bio uvrijeđen ili ignoriran, svojim bi trozubom udario tlo te bi uzrokovao brodolome, potrese, utapanja i oluje. U Rimu je bio prvenstveno štovan kao bog konja - Neptune Equester, zaštitnik konjskih utrka. Postojao je njegov hram u blizini konjskih trkaćih staza u Rimu - Circus Flaminius, a također i jedan u mjestu Campus Martius gdje se slavila svečanost Neptunalia 23. srpnja. Posejdon je prikazivan u svojoj kočiji koju su vukli nilski konji ili obični konji koji su mogli jahati po moru. Bio je prikazivan i s dupinima te s ribama trozupkama. Njegova žena bila je Amfitrita, Nerejeva i Doridina kći, nimfa i morska božica. S njom je imao sinove Tritona i kćer Rodu.



Njegova je palača bila na oceanskom dnu, sazdana od koralja i dragulja.

Atena se natjecala s Posejdonom tko će biti zaštitnik novog i neimenovanog grada.



Dogovorili su se da će svaki od njih dati građanima jedan dar te će oni izabrati koji im je draži. Posejdon je zabio svoj trozub u tlo te se pojavio izvor koji im je dao mogućnost trgovanja, a i vodu, no bila je slana i nije bila za piće. Atena im je ponudila stablo masline te su građani prihvatili maslinu, a i Atenu za zaštitnicu, jer stablo im je donosilo ulje, drvo i hranu. Grad je nazvan Atenom.U drugoj inačici priče, Posejdon je stvorio prvog konja, ali ipak je Atenin dar izabran.

Ares

Ares

Ares sin Zeusov i Herin, bog rata i bojne vreve, simbol hrabrosti, silovitosti i junačke snage. Ares je bio bog ratovanja koje je samo sebi svrhom, radovao se smrti junaka i običnih smrtnika. Radovali su ga miris krvi, borba i oružje. Aresa nikada nije zanimao uzrok rata, čak ni ishod, bitno je bilo samo ratovanje. Mrzio je bogove, a i svoje roditelje, posebno božicu Atenu. Smatran je praocem Amazonki, plemena ratobornih žena. Ares je prikazivan u četveropregu s četiri pastuha osedlana zlatnim sedlom koja rigaju vatru.

Nosio je bakreni oklop, kacigu i koplje ili eventualno štit. Njegove su svete ptice orao, djetlić i strvinar. Najdraža mu je životinja bio pas te su crni psići često bili žrtvovani njemu u čast u Sparti. Dim i Fob (Deimos i Phobos) bila su njegova djeca s Afroditom, a označavali su užas i strah. Također je uz njega bio i Kydoimos, demon zveketa bitke. Homer u Ilijadi spominje da je sestra i društvo smrtonosnog Aresa božica nesloge i razdora Erida, a također i Enija, božica ratnog klanja.
 

Hefest

Hefest

Hefest  u grčkoj mitologiji bog je kovač, zaštitnik obrtnika, kipara, metalurga i vatre.
Danas se na atenskoj Agori nalazi hram posvećen bogu Hefestu koji je ujedno i jedan od najočuvanijih hramova posvećenih starogrčkim božanstvima. Hefestovi su simboli kovački čekić i par kliješta, a katkad drži i sjekiru. Bio je prilično ružan, što je bio ili od rođenja ili nakon pada. Također je bio i hrom, hodao je sa štapom, a često ga se prikazivalo s nogama okrenutim naopačke.

Kako i Homer navodi u svojoj Ilijadi, Zeus ga je bacio s Olimpa jer je oslobodio svoju majku Heru koja je bila  privezana zlatnim lancem između zemlje i neba, nakon svađe sa Zeusom. Hefest je padao devet dana i noći, a potom je pao na otok Lemnos gdje su ga odgojile Tetida i Eurinoma. Izrastao je u majstora obrtnika, a potom su ga vratili na Olimp jer je svojim umijećem bio koristan bogovima. Druga inačica mita govori da je Hera bila užasnuta kad je vidjela ružnoću svoga potomka te da ga je sama bacila s Olimpa.

Hefest se osvetio svojoj majci Heri koja ga je odbila napravivši joj začarano zlatno prijestolje koje joj,
 kad bi se ona sjela na nj, nije dopuštalo da ga napusti. Ostali su bogovi molili Hefesta da se vrati na Olimp
 i da je pusti, ali on ih je stalno odbijao. Dioniz ga je napio i vratio ga na Olimp na mulinim leđima. Hefest je
oslobodio Heru nakon što su mu dali Afroditu, božicu ljubavi, kao svoju ženu. U drugoj inačici mita, dobio je njezinu ruku da bi se spriječili sukobi ostalih bogova oko nje same,  budući da je on bio najnesigurniji od bogova.

Afrodita

Afrodita

Afrodita je božanstvo koje nadasve utjelovljuje ljepotu ženskog tijela, odnosno putenu ljubav i ljubavnu čežnju. Homer u „Ilijadi“ iznosi mišljenje da su joj roditelji bili Zeus i božica kiše Diona, dok je prema pjesniku Heziodu, odnosno njegovu djelu „Postanak bogova“ („Teogonija“), 

Afrodita bila rođena iz morske pjene: na takvo podrijetlo upućuje i početak njezina imena, afrós = pjena! Prema istoj mitološkoj priči, morsku pjenu oplodile su genitalije prethodno osakaćena boga neba Urana, koje su plutale uzburkanim morem. Netom rođeno božanstvo more je na školjci najprije odvelo do žala otoka Kitere, zbog čega u „Odiseji“ Homer nju naziva A. Kiterejom. Na kopno je, ipak, prvi put stupila na južnoj obali Cipra u blizini grada Pafa (Pafos), mjestu gdje je kasnije bilo podignuto poznato Artemidino svetište. Njezin izlazak iz mora prema legendi je popratilo cvjetanje zemlje kojom je božanstvo koračalo. Ljupke Hore, čuvarice ulaznh vrata na Olimp, personifikacije godišnjih doba i zagovornice reda i prirodnih zakonitosti, kćeri Zeusa i Temide, Afroditu su spremno prihvatile te joj na glavu stavile zlatni vijenac, nakon čega su ju odjenule i raskošno okitile. Nedugo zatim Afrodita se, međutim, zaputila do svojega konačnog odredišta na Olimpu.

Zeus je lijepoj Afroditi za zakonita muža odabrao svojega i Herina sina, neuglednog i šepavog boga vatre i kovanja Hefesta. Taj neželjeni, Artemidi nametnuti brak,  nije, nju nije omeo u održavanju ljubavnih veza s nizom besmrtnika, a nerijetko su to bili i obični smrtnici. Održavala je, primjerice, strastvenu vezu s bogom rata Aresom  -  o tomu je  prevarenog muža obavijestio bog sunčeva svjetla Helije  –  a iz te ljubavne veze imala je i nekoliko djece, sinove Dejma i Foba, kćer Harmoniju, a vrlo vjerojatno još i Erosa i Anterosa. Iz njezine ljubavne veze s glasnikom bogova Hermesom rođen je bio ljepuškasti mladić Hermafrodit, koji je voljom bogova i nimfe Salmakide bio feminiziran. Božanstvo plodnosti Prijap plod je Afroditine veze s bogom vina Dionizom. Poput Apolona i Artemide i Afrodita je, kao Enejima majka, u Trojanskom ratu bila na strani Trojanaca, a osobito je bila naklonjena Prijamovu sinu Parisu.

Afroditin hram u Turskoj

Prema legendi, u njezinu nadmetanju u ljepoti s Herom i Atenom - nakon što je prethodno Parisu Hermes povjerio nezahvalnu ulogu suca -  trojanski junak trebao je presuditi koja od njih je  najljepša među besmrtnicama. Zlatnu jabuku namjenjenu pobjednici Paris je predao Afroditi. Ona mu se odužila pomogavši mu da u Troju povede lijepu Helenu, ženu spartanskog kralja Menelaja, za koju je vladalo mišljenje da je najljepša među smrtnicama. Prema Homeru to je bio razlog izbijanju dugotrajnog Trojanskog rata.