Slavni Homerovi epovi spominju dvanaest olimpskih božanstava: osim Zeusa među dvanaestoricom božanstava koja su boravila na Olimpu spominju se Hera, Posejdon, Apolon, Artemida, Ares, Atena, Afrodita, Demetra, Dioniz, Hefest te posljednji u tom nizu, Hermes.
Hekata (grč. Hekate, Ἑκάτη, lat. Hecate) je misteriozna božica podzemnog svijeta s tri glave i tri tijela; vladarica čudovišnih bića i čarobnica.
Hekata
Hekata utjelovljuje trostruku osobu: na nebu je božica Mjeseca, na Zemlji božica porođaja i omladine, a u podzemnom svijetu vladarica podzemnih sila. Zaštitnica je je magije i tajnih učenja. Prate je sablasti, noćna priviđenja i bijesni psi.
Hekata je jedina kći Titana Perza i njegove žene Asterije, a vrhovni ju je bog Zeus obdario velikom moći, ili je dijete Zeusa i Asterije, Nikte koja ju je sama rodila, ili čak Demetre.
Hekatina djeca su u drugim mitovima navedena s drugim roditeljima: Skila, Kirka, Medeja. Medeji je dala dio svoje crne magije.
Hekata je bila na Zeusovoj strani u ratu Titana. U ratu s bijesnim Gigantima se čak i borila - ubila je bakljama jednog diva.
Had je oteo svoju nećakinju Koru i promijenio joj ime u Perzefona, a dok ju je njezina majka Demetra tražila, Hekata joj je pomogla. U podzemlju je Perzefona postala njezina štićenica.
Kad su bogovi pretvorili Hekabu u crnu kuju, ona je postala Hekatina miljenica. Zato su se Hekati žrtvovali psi.
Premda je susrećemo na popisu najstarijih grčkih bogova, čini se da je bila maloazijskog podrijetla.
Na vazama je prikazivana kao žena s bakljama, odjevena na jednak način kao Artemida. Kao kip je prikazana u liku tri žene koje stoje jedna do druge, s krunama na glavi.
Perzefona u grčkoj mitologiji prelijepa je kraljica Hada, što je postala protiv svoje volje, nakon što ju je oteo Had. Prema Heziodu Zeusova je i Demetrina kći. Bila je znana i kao Kora , što se povezivalo s čašćenjem nje i njezine majke. Perzefona je živjela dalje od ostalih olimpskih bogova. Za njezinu su se ruku natjecali Hermes, Ares, Apolon i Hefest, ali Demetra je odbila sve njihove darove i skrila kćer daleko od društva bogova. Perzefona je živjela mirnim životom.
Otmica Perzefone
Jednoga je dana brala cvijeće s nimfama ili pak, prema Homerskim himnama s Atenom i Artemidom na polju. Odjednom je Had probio tlo i izašao iz podzemnoga svijeta te ju je oteo i poveo sa sobom. Demetra je čula krik svoje kćeri i potrčala u pomoć, ali već je bilo kasno. Shrvana je Demetra pretvorila nimfe u Sirene jer se nisu umiješale. Demetra je lutala svijetom devet dana bez hrane i pića, sve dok joj Helije, bog Sunca koji sve vidi, nije rekao gdje je.. Had ju je duboko volio i nije ju htio pustiti iz podzemnoga svijeta. Oženio ju je i dao joj da kuša zrna šipka (kad bi tkogod kušao nešto iz podzemnoga svijeta, više se nije mogao vratiti na zemlju).
Demetra se potom zatvorila u svoj hram u Eleuzini te na svijet poslala neplodnost uzrokovavši velike neizdržive katastrofe i za ljude i za bogove. Ljudi su molili Zeusa da nešto učini, a umiješali su se i ostali bogovi, a i sama je Demetra tražila pomoć.
Budući da je nije mogao potpuno vratiti jer je jela zrna šipka, poslao je Hermesa da pregovara s Hadom. Određeno je da Perzefona trećinu godine živi u podzemnome svijetu s Hadom, a ostatak godine na zemlji. U drugoj inačici mita, Hekata je spasila Perzefonu.
Tako Demetra tugujući zimi zemlji daje neplodnost dok joj kći odlazi u Had, a kad se vrati, odijeva prirodu u zelenilo i cvijeće. Tako su, prema grčkoj mitologiji nastala godišnja doba. Druge inačice nastanka godišnjih doba govore da ili je Demetra zaposlena traženjem svoje kćeri pa zanemari zemlju i tako dođe zima ili pak izričito zapostavi zemlju, ljutita zbog otmice svoje kćeri.
Heba u grčkoj mitologiji boginja je mladosti; vrčonoša bogovima na Olimpu. Prema Heziodu, kći je Zeusa i Here. Hebino ime dolazi od grčke riječi ‘ηβη, hêbê = "mladost". Prikazuje ju se kao lijepu mladu ženu, najčešće odjevenu u haljinu bez rukava ili polugolu. Često drži vrč, kao svoj simbol vinotoče. Heba je bila vrčonoša ambrozije i nektara olimpskim bogovima dok se nije udala za Herakla, nakon čega ju je zamijenio Ganimed. Pomagala je i Aresu s kočijama te kupala Heru. Prema Euripidu i Apolodoru, bila je Heraklova žena s kojim je imala dva sina: Aleksijara i Aniketa, blizance i olimpske čuvare, "istjerivača rata" i "nepobjedivog". Pomogla je Jolaju da se pomladi, kako bi se mogao boriti protiv Euristeja.
Helije je u grčkoj mitologiji bio izvorni bog Sunca; Tejin i Hiperionov sin, Selenin i Ejin brat. S vremenom je sve više poistovjećivan s Apolonom. Helijevo grčko ime znači "sunce". Helije je prikazivan kao lijep mladić okrunjen sjajnom Sunčevom aureolom, a često je prikazivan i kako vozi svoju kočiju koju vuku krilati konji te krstari nebom. Kod Homera Apolon nije povezan sa Suncem, ali navodi njegov epitet Feb ('Phoebus = "sjajan").
Simbol Helija- sunčeva aureola
Simbol Helija - Kočija s krilatim konjima
Helije je vozio svoju kočiju preko neba svakog dana - kretao bi u zoru na istoku, a završavao s vožnjom navečer na zapadu. Homer opisuje da su mu kočiju vukli sunčani bikovi. Pindar opisuje da su je vukli vatreni pastusi. Poslije su brzonogim krilatim konjima dana imena: Pirej, Ej, Eton i Flegon. Kad bi završio, njegova bi mu sestra Selena otpjevala uspavanku, a potom bi zaspao u svojoj krilatoj zlatnoj barci, Hefestovu daru. Svoju je dužnost Helije besprijekorno obavljao sve dok nije ugledao boginju Atenu kako se rađa iz Zeusove glave. To ga je začudilo te se u svojoj kočiji na trenutak zaustavio, a vrijeme je stalo, no to nije imalo nikakvih posljedica.
Helije je imao svevideće oko. Dojavio je Hefestu o tome da ga Afrodita vara s Aresom. Također je vidio da Had otima Perzeonu. Najstariji prikaz Apolona kao boga Sunca jest u fragmentima Euripidove tragedije Faetont, u govoru na kraju drame u kojem Klimena, Faetontova majka, jadikuje da je Helije, zvan Apolon, uništio njezino dijete (Apollon = "uništavač"). U helenistička vremena Apolon je sve više povezivan sa Suncem, njegov epitet Feb pridan je i bogu Sunca. U filozofskim tekstovima (Parmenid, Empedoklo, Plutarh, Kratil) te u orfičkim tekstovima spominje se Apolon kao bog Sunca. Grci nisu povezivali Apolona s vožnjom u sunčanoj kočiji - to je bila praksa rimskih pisaca.
Had u grčkoj mitologiji bog je podzemnog svijeta. On ne pripada na Olimp jer vlada podzemljem. Hadovo grčko ime najvjerojatnije potječe od aides = "neviđen" (o čemu raspravlja Platon u Kratilu), što se može povezati s njegovom kacigom nevidljivosti. Prikazivan je s kacigom koju mu je dao Kiklop i koja ga je činila nevidljivim. Katkad je posuđivao kacigu i bogovima i smrtnicima, primjerice Perzeju. Sjedio je na tronu od ebanovine. Hadovo oružje bile su vile sa dva zuba kojima je uništavao sve što mu se ne bi svidjelo, baš kao i Posejdon sa svojim trozubom. Znak njegove moći bio je štap s pticom na vrhu s kojim je vodio sjene mrtvih u podzemlje. Njegova tamna kočija koju su vukla četiri potpuno crna konja uvijek je izazivala strahopoštovanje. Također je prikazivan s narcisom i čempresom te ključem Hada. Uz njega je uvijek bio i Kerber, višeglavi pas koji je čuvao vrata podzemlja.Had je Kronov i Rejin sin, Zeusov i Posejdonov te Hestijin, Demetrin i Herin brat.
Kad je odrastao, Zeus je uspio prisiliti oca da povrati svoje potomke (Kron ih je sve osim Zeusa bio progutao), Zeus, Posejdon i Had sudjelovali su u Titanomahiji, ratu Titana, a Kiklopi su im darovali oružja: Zeus je dobio munju, Had kacigu nevidljivosti, a Posejdon trozub. U noći prije prve bitke, Had se odšuljao do uporišta Titana i uništio im oružje. Na posljetku su bogovi pobijedili, a trojica braće izvlačila su slamke da bi raspodijelili područja vladanja. Zeus je lukavstvom dobio nebo i zemlju, Posejdon mora, a Had podzemni svijet. Had je vladao mrtvima, a pomagali su mu demoni koji su ga bespogovorno slušali. Mrtvi nisu smjeli odlaziti iz podzemlja, a ni živi u nj, jer bi se Had razbjesnio. Svi koji su ulazili u podzemni svijet uglavnom bjehu junaci: Heraklo, Odisej, Eneja, Orfej, Tezej i Psiha. Nijedan od njih nije bio zadovoljan onime što vidi, a o tome govori i Homer u Odiseji.
Nije bio pretjerano voljen ni od bogova niti od smrtnika zbog svoje tamne i morbidne osobnosti. Premda je Had vladao podzemljem, on nije bio personifikacija smrti. To je bio Tanatos (Thanatos), bog smrti.
Kad su Grci htjeli umiriti Hada, lupali su glavama o tlo da bi bili sigurni da ih čuje. Žrtvovali su mu crne životinje, posebice ovce, a moguće je da su postojale i ljudske žrtve. Žrtvena je krv skupljana u jame i bunare da bi bili sigurni da će doći do Hada, a osoba koja je prinosila žrtvu morala je okrenuti glavu. Svakih stotinu godina održavale su se stoljetne igre u njegovu čast.
Perzefona je bila Zeusova i Demetrina kći. Jednoga je dana brala cvijeće s nimfama ili pak, prema Homerskim himnama, s Atenom i Artemidom na polju. Odjednom je Had probio tlo i izašao iz podzemnoga svijeta te ju je oteo i poveo sa sobom. Demetra je čula krik svoje kćeri i potrčala u pomoć, ali već je bilo kasno. Shrvana je Demetra pretvorila nimfe u Sirene jer se nisu umiješale. Demetra je lutala svijetom devet dana bez hrane i pića, sve dok joj Helije, bog Sunca koji sve vidi nije rekao gdje je.
Had ju je duboko volio i nije ju htio pustiti iz podzemnoga svijeta. Oženio ju je i dao joj da kuša zrna šipka (kad bi netko kušao nešto iz podzemnoga svijeta, više se nije mogao vratiti na zemlju). Demetra se potom zatvorila u svoj hram u Eleuzini te na svijet poslala neplodnost uzrokovavši velike neizdržive katastrofe i za ljude i za bogove. Ljudi su molili Zeusa da nešto učini, a umiješali su se i ostali bogovi, a i sama je Demetra tražila pomoć.
Budući da je nije mogao potpuno vratiti jer je jela zrna šipka, poslao je Hermesa da pregovara s Hadom. Određeno je da Perzefona trećinu godine živi u podzemnome svijetu s Hadom, a ostatak godine na zemlji. U drugoj inačici mita, Hekata je spasila Perzefonu
Hermes je glasnik koji prenosi ljudima poruke bogova, najbrži je od svih bogova i odan svome ocu Zeusu. Izumio je vatru i pritom ga možemo usporediti s Prometejem koji ju je donio ljudima. Također je izumio liru i sirinks koje je potom razmijenio s Apolonom. Izmislio je i mnoge vrste utrka i boksački sport te je bio zaštitnik atletičara.
Hermes je bio i pratitelj mrtvih u Had. Često su ga prikazivali kao jedinog boga koji može ulaziti i izlaziti u Had bez ograničenja, uz Hada i Perzefonu.Hermesa je rodila nimfa Maja na brdu Kileni u Arkadiji. Maja je bila jedna od Plejada, Atlantova kći.
U Homerskim himnama opisano je rađanje boga Hermesa. Njegovu je majku Maju tajno oplodio Zeus te je ona zamotala dijete u povoje, ali ono je pobjeglo dok je spavala. Hermes je otišao u Tesaliju gdje je Apolon držao svoju stoku, ukrao mu je goveda i odnio ih u jednu pećinu u šumi blizu Pila, prekrivši tragove. U pećini je pronašao kornjaču koju je ubio, uzeo joj oklop i u njega smjestio kravlja crijeva i tako napravio prvu liru. Apolon se požalio njegovoj majci da mu je Hermes ukrao stoku, ali Hermes se već vratio u svoje povoje te Maja nije vjerovala Apolonovim riječima. Zeus se umiješao i složio s Apolonom tvrdivši da je vidio sve događaje. Hermes je zatim počeo svirati na svojoj novoj liri, a Apolon se zaljubio u taj instrument te mu je ponudio stoku u zamjenu za liru. Apolon je tada postao umjetnik na liri, a Hermes je kasnije izumio još jedan instrument - sirinks. Poslije je Apolon u zamjenu za sirinks Hermesu dao kaducej. Zbog ovog je događaja Hermes zaštitnik lopova.
Posejdon u grčkoj mitologiji bog je mora i zemljotresa; Kronov i Rejin sin, Zeusov brat. Pomorci su mu se molili za sigurna putovanja, a katkad su utapali konje kao žrtvu. Posejdon je zauzvrat stvarao mirno more i nove otoke. Kad je bio uvrijeđen ili ignoriran, svojim bi trozubom udario tlo te bi uzrokovao brodolome, potrese, utapanja i oluje. U Rimu je bio prvenstveno štovan kao bog konja - Neptune Equester, zaštitnik konjskih utrka. Postojao je njegov hram u blizini konjskih trkaćih staza u Rimu - Circus Flaminius, a također i jedan u mjestu Campus Martius gdje se slavila svečanost Neptunalia 23. srpnja. Posejdon je prikazivan u svojoj kočiji koju su vukli nilski konji ili obični konji koji su mogli jahati po moru. Bio je prikazivan i s dupinima te s ribama trozupkama. Njegova žena bila je Amfitrita, Nerejeva i Doridina kći, nimfa i morska božica. S njom je imao sinove Tritona i kćer Rodu.
Njegova je palača bila na oceanskom dnu, sazdana od koralja i dragulja.
Atena se natjecala s Posejdonom tko će biti zaštitnik novog i neimenovanog grada.
Dogovorili su se da će svaki od njih dati građanima jedan dar te će oni izabrati koji im je draži. Posejdon je zabio svoj trozub u tlo te se pojavio izvor koji im je dao mogućnost trgovanja, a i vodu, no bila je slana i nije bila za piće. Atena im je ponudila stablo masline te su građani prihvatili maslinu, a i Atenu za zaštitnicu, jer stablo im je donosilo ulje, drvo i hranu. Grad je nazvan Atenom.U drugoj inačici priče, Posejdon je stvorio prvog konja, ali ipak je Atenin dar izabran.
Ares sin Zeusov i Herin, bog rata i bojne vreve, simbol hrabrosti, silovitosti i junačke snage. Ares je bio bog ratovanja koje je samo sebi svrhom, radovao se smrti junaka i običnih smrtnika. Radovali su ga miris krvi, borba i oružje. Aresa nikada nije zanimao uzrok rata, čak ni ishod, bitno je bilo samo ratovanje. Mrzio je bogove, a i svoje roditelje, posebno božicu Atenu. Smatran je praocem Amazonki, plemena ratobornih žena. Ares je prikazivan u četveropregu s četiri pastuha osedlana zlatnim sedlom koja rigaju vatru.
Nosio je bakreni oklop, kacigu i koplje ili eventualno štit. Njegove su svete ptice orao, djetlić i strvinar. Najdraža mu je životinja bio pas te su crni psići često bili žrtvovani njemu u čast u Sparti. Dim i Fob (Deimos i Phobos) bila su njegova djeca s Afroditom, a označavali su užas i strah. Također je uz njega bio i Kydoimos, demon zveketa bitke. Homer u Ilijadi spominje da je sestra i društvo smrtonosnog Aresa božica nesloge i razdora Erida, a također i Enija, božica ratnog klanja.
Hefest u grčkoj mitologiji bog je kovač, zaštitnik obrtnika, kipara, metalurga i vatre.
Danas se na atenskoj Agori nalazi hram posvećen bogu Hefestu koji je ujedno i jedan od najočuvanijih hramova posvećenih starogrčkim božanstvima. Hefestovi su simboli kovački čekić i par kliješta, a katkad drži i sjekiru. Bio je prilično ružan, što je bio ili od rođenja ili nakon pada. Također je bio i hrom, hodao je sa štapom, a često ga se prikazivalo s nogama okrenutim naopačke.
Kako i Homer navodi u svojoj Ilijadi, Zeus ga je bacio s Olimpa jer je oslobodio svoju majku Heru koja je bila privezana zlatnim lancem između zemlje i neba, nakon svađe sa Zeusom. Hefest je padao devet dana i noći, a potom je pao na otok Lemnos gdje su ga odgojile Tetida i Eurinoma. Izrastao je u majstora obrtnika, a potom su ga vratili na Olimp jer je svojim umijećem bio koristan bogovima. Druga inačica mita govori da je Hera bila užasnuta kad je vidjela ružnoću svoga potomka te da ga je sama bacila s Olimpa.
Hefest se osvetio svojoj majci Heri koja ga je odbila napravivši joj začarano zlatno prijestolje koje joj,
kad bi se ona sjela na nj, nije dopuštalo da ga napusti. Ostali su bogovi molili Hefesta da se vrati na Olimp
i da je pusti, ali on ih je stalno odbijao. Dioniz ga je napio i vratio ga na Olimp na mulinim leđima. Hefest je
oslobodio Heru nakon što su mu dali Afroditu, božicu ljubavi, kao svoju ženu. U drugoj inačici mita, dobio je njezinu ruku da bi se spriječili sukobi ostalih bogova oko nje same, budući da je on bio najnesigurniji od bogova.
Afrodita je božanstvo koje nadasve utjelovljuje ljepotu ženskog tijela, odnosno putenu ljubav i ljubavnu čežnju. Homer u „Ilijadi“ iznosi mišljenje da su joj roditelji bili Zeus i božica kiše Diona, dok je prema pjesniku Heziodu, odnosno njegovu djelu „Postanak bogova“ („Teogonija“),
Afrodita bila rođena iz morske pjene: na takvo podrijetlo upućuje i početak njezina imena, afrós = pjena! Prema istoj mitološkoj priči, morsku pjenu oplodile su genitalije prethodno osakaćena boga neba Urana, koje su plutale uzburkanim morem. Netom rođeno božanstvo more je na školjci najprije odvelo do žala otoka Kitere, zbog čega u „Odiseji“ Homer nju naziva A. Kiterejom. Na kopno je, ipak, prvi put stupila na južnoj obali Cipra u blizini grada Pafa (Pafos), mjestu gdje je kasnije bilo podignuto poznato Artemidino svetište. Njezin izlazak iz mora prema legendi je popratilo cvjetanje zemlje kojom je božanstvo koračalo. Ljupke Hore, čuvarice ulaznh vrata na Olimp, personifikacije godišnjih doba i zagovornice reda i prirodnih zakonitosti, kćeri Zeusa i Temide, Afroditu su spremno prihvatile te joj na glavu stavile zlatni vijenac, nakon čega su ju odjenule i raskošno okitile. Nedugo zatim Afrodita se, međutim, zaputila do svojega konačnog odredišta na Olimpu.
Zeus je lijepoj Afroditi za zakonita muža odabrao svojega i Herina sina, neuglednog i šepavog boga vatre i kovanja Hefesta. Taj neželjeni, Artemidi nametnuti brak,nije, nju nije omeo u održavanju ljubavnih veza s nizom besmrtnika, a nerijetko su to bili i obični smrtnici. Održavala je, primjerice, strastvenu vezu s bogom rata Aresom-o tomu jeprevarenog muža obavijestio bog sunčeva svjetla Helije–a iz te ljubavne veze imala je i nekoliko djece, sinove Dejma i Foba, kćer Harmoniju, a vrlo vjerojatno još i Erosa i Anterosa. Iz njezine ljubavne veze s glasnikom bogova Hermesom rođen je bio ljepuškasti mladić Hermafrodit, koji je voljom bogova i nimfe Salmakide bio feminiziran. Božanstvo plodnosti Prijap plod je Afroditine veze s bogom vina Dionizom. Poput Apolona i Artemide i Afrodita je, kao Enejima majka, u Trojanskom ratu bila na strani Trojanaca, a osobito je bila naklonjena Prijamovu sinu Parisu.
Afroditin hram u Turskoj
Prema legendi, u njezinu nadmetanju u ljepoti s Herom i Atenom - nakon što je prethodno Parisu Hermes povjerio nezahvalnu ulogu suca -trojanski junak trebao je presuditi koja od njih jenajljepša među besmrtnicama. Zlatnu jabuku namjenjenu pobjednici Paris je predao Afroditi. Ona mu se odužila pomogavši mu da u Troju povede lijepu Helenu, ženu spartanskog kralja Menelaja, za koju je vladalo mišljenje da je najljepša među smrtnicama. Prema Homeru to je bio razlog izbijanju dugotrajnog Trojanskog rata.
Artemida je božanstvo čijem se imenu, kao i Apolonovu, pripisuje maloazijsko podrijetlo. U grčkom svijetu smatrana je gospodaricom divlje prirode, planinskih pašnjaka i šuma, zatim lova i životinja, a prvobitno još i božanstvom mjesečeva svjetla te zaštitnicom ženske mladosti. Kći Zeusa i titanke Lete, ujedno i sestra (blizanka) boga svjetlosti i sunca Apolona, također je, poput svojega slavnog brata, rođena na otoku Delu, premda se kao mjesta njezina rođenja spominju još i Likija te gaj Ortigija, a također i mjesto u blizini Efeza, grada kojemu je u susjedstvu Artemidi bilo podignuto glasovito svetište, impozantni hram Artemizion, koji je smatran jednim od sedam čuda starog svijeta.
Prema mitološkim zapisima rođena je neposredno prije nego što je na svijet došao brat blizanac Apolon, na otoku na kojemu je Leto bila prisiljena potražiti utočište, skrivajući se pred ljubomornom Herom, odnosno nemani Pitonom. Od oca Zeusa zatražila je da ju podari vječnim djevičanstvom, a od oca je na dar dobila i luk te tobolac sa strijelicama. Darovani srebrni luk i tobolac sa strijelicama po narudžbi su za nju iskovali kiklopi na otočju Lipari, dok joj je Pan darovao lovačke pse. Smatralo se, također, da je posjedovala kočije s upregnutim jelenima, kao i baklju. Bila je vrlo osvetoljubiva, a odlikovala se i iznimnom strogošću, što vrlo dobro ilustrira podatak da je zbog uvrede nanesene majci zajedno s bratovom poubijala brojnu djecu ponosne tebanske kraljice Niobe. U Trojanskom ratu i ona je, poput brata blizanca, bila na strani Trojanaca, a osobito se isticala naklonošću prema mitskim ratnicama, ratobornim Amazonkama.
Apolon je bio božanstvom svjetlosti i sunca, kao i umjetničkog nadahnuća, poglavito glazbe i pjesništva, a ujedno je smatran i zaštitnikom mjere, reda i zakona. Među Grcima je doživljavan kao pokrovitelj muške mladeži, zatim kao vrsni vrač i prorok te kao nepogrešivi strijelac. Bio je sin Zeusa i titanke Lete, Artemidin brat-blizanac. Kao i njegova poznata sestra i on je svijet ugledao na egejskom otoku Delu (Delos), premda se kao njegova rodna mjesta spominju još i Likija te gaj Ortigija u blizini Efeza.
Progonjena od ljubomorne Here i nemani Pitona trudna Leto je, prema legendi, u klečećem položaju rukama obujmila palmu na delskom brdu Kintu, porodivši najprije Artemidu, a odmah zatim, uz pomoć božice porođaja Ejlejtije, još i Apolona.
Delfi s Apolonovim kazalištem
Kaže se da je njegovo rođenje na otoku izazvalo bujanje cvijeća i širenje ugodnih cvijetnih mirisa. Odmah po rođenju, odbacivši sa sebe pelene, od svog oca Zeusa na dar je dobio zlatnu kitaru i kola s upregnutim labudovima, dok mu je Hefest izradio srebrni luk sa strijelama. Po Zeusovoj naredbi ubrzo je, međutim, bio prisiljen zaputiti se u Delfe, gdje je odmah po dolasku kišom strijelica zasuo čuvara Gejina svetišta – spominje se da je to bila Delfina ili Piton - ubivši zatečenu neman te ju potom sahranivši pod delfijskim, odnosno zemljinim "pupkom" (omfalos). Na taj način Apolonu je uspjelo prisvojiti Gejino svetište, kojemu je u toj prigodi posvetio tronožac, jedan od njegovih karakterističnih ikonografskih simbola. Nakon devet godina provedenih u Tesaliji, gdje je toliko vremena bio prisiljen boraviti zbog očišćenja od grijeha koji mu se pripisivao nakon ubojstva čuvara Gejina svetišta, "očišćenim" od grijeha Apolonu je uspjelo vratiti se u Delfe. Od tog vremena Apolon je najčešće nazivan „božanstvom svjetlosti“. Prema Plutarhu i Eshilu, kao i navodima drugih grčkih pisaca,
Apolonovo ime Feb simbolizira sunčeve zrake; isto se ime pojavljuje i sa značenjem "čist", odnosno "svet". Zanimljivo je da Apolona Homer često naziva Febom, uopće ne spominjući ime Apolon. Većina njegovih štovatelja ipak ga je najbolje poznavala pod imenom Apolon, kako u grčkom, tako i u rimskom svijetu.
Hestija je božica srca, kućnog ognjišta i obitelji; ona je Kronova i Rejina kći. Hestija je Zeusova, Posejdonova, Hadova, Demetrina i Herina sestra, najstarija od tri Rejine i Kronove kćeri. U početku je bila među dvanaest olimpijskih božanstava, ali je svoje mjesto ustupila Dionizu kako bi mogla čuvati svetu vodu na planini Olimp. U njezinu čast, glavno ognjište u grčkim domovima nikad se nije gasilo. Hestija se nikad nije udavala. Posejdon i Apolon htjeli su je za ženu, ali ona se pred Zeusom zaklela da će ostati djevicom te je ostala živjeti u Zeusovu srcu. Njeno najvažnije svetište se nalazi u Delfima.
Dioniz
Dioniz, bog poljodljelstva i vina, bio je posljednji koji se pridružio dvanaestorici na Olimpu. Hestija se zbog njega odrekla svog mjesta. On je dijete Zeusa i Semele, smrtne žene koju je Hera nagovorila da vidi Zeusa u njegovu istinskom obličju. Zeus je spasio malenog Dioniza, ušio ga u svoje bedro te ga rodio devet mjeseci kasnije. Kao dijete, Dioniza je podučavao Silen, veliki ljubitelj vina kojega je ovaj često morao nositi kući na magarećim leđima. Prije nego što je zauzeo svoje mjesto na Olimpu, Dioniz je mnogo godina lutao svijetom, stigavši čak do Indije, poučavajući ljude kako uzgajati vinovu lozu.
Atena je u podjednakoj mjeri simbolizirala mudrost i pravičnost, kao i stvaralaštvo u širem smislu, a poglavito umjetnost i znanost. Smatrana je i zaštitnicom gradskih utvrda, odnosno gradova-država (polis), a poglavito eponimnoga grada Atene.
Atena
Atena je naoružana božica ratnica koja je pomagala mnogim junacima, uključujući Herakla, Jazona i Odiseja. Nikad nije imala ljubavnika te je bila znana kao Athena Parthenos (Atena djevica), otud je i njezin najpoznatiji hram Partenon u Ateni dobio ime, a po njoj je dobio ime i spomenuti grad-država Atena. Atena je bila kći "oca bogova" Zeusa i božanstva mudrosti i razboritosti Metide, Okeanove i Tetijine kćeri, koja mu je pomogla prisiliti oca da povrati progutanu braću i sestre i na taj se način domogne vladavine nad svijetom. Prema mitološkoj priči Zeus je trudnu Metidu progutao, što se tumačilo i željom da sebi na taj način priskrbi navedene Metidine vrline, mudrost i razboritost. Osjetivši nakon toga nesnosnu glavobolju pozvao je u pomoć Hefesta i Prometeja da mu pomognu riješiti se boli. Prema Heziodovoj "Teogoniji" bog vatre i kovanja Hefest čekićem ili sjekirom udario je Zeusa po tjemenu, nakon čega je iz njegove glave iskočila naoružana "sovooka" Atena, kako ju je u svojemu djelu nazivao Heziod. Potrebno je, spomenuti da se njezin dolazak na svijet u opisanim okolnostima pripisuje, također, i titanu Prometeju, jednom od najslavnijih i u različitim oblicima umjetničkog izražavanja najčešće interpretiranih likova antičke mitološke baštine. Ponekad se opisani čin Atenina rođenja dovodi u sumnju.
Hera je bila među najvažnijim božanstvima, poglavito smatrana zaštitnicom obiteljskih vrijednosti, braka i kuće, ali također i šireg okruženja, grada, odnosno zemlje.
Hera
Ona je bila dijete titanide Reje i vladara svijeta Krona, najmlađega među titanima. Osim što je bila Zeusovom sestrom, Hera je udajom postala i njegovom zakonitom ženom, postavši na taj način Gospodaricom nebeskog svijeta. Ta njezina uloga ogleda se u njezinu imenu (Hera = Gospodarica).
Još prije udaje Zeusu je rodila sina Hefesta, dok je kao zakonita žena s njime imala i boga rata Aresa, kao i božanstvo vječne mladosti Hebu. Brojne Herine suparnice, mnoge žene s kojima je nevjerni Zeus imao ljubavne veze – među njima su, primjerice, bile Semela, Leto, Alkmena, Ija i dr. - pa čak i njihove potomke, kao i sve one koji su im pomagali, uporno je i nemilosrdno progonila te ih je nastojala okrutno kazniti.
