Apolon

Apolon

 Apolon je bio božanstvom svjetlosti i sunca, kao i umjetničkog nadahnuća, poglavito glazbe i pjesništva, a ujedno je smatran i zaštitnikom mjere, reda i zakona. Među Grcima je doživljavan kao pokrovitelj muške mladeži, zatim kao vrsni vrač i prorok te kao nepogrešivi strijelac. Bio je sin Zeusa i titanke Lete, Artemidin brat-blizanac. Kao i njegova poznata sestra i on  je svijet ugledao na egejskom otoku Delu (Delos), premda se kao njegova rodna mjesta spominju još i Likija te gaj Ortigija u blizini Efeza.

 Progonjena od ljubomorne Here i nemani Pitona trudna Leto je, prema legendi, u klečećem položaju rukama obujmila palmu na delskom brdu Kintu, porodivši najprije Artemidu, a odmah zatim, uz pomoć božice porođaja Ejlejtije, još i Apolona. 

Delfi s Apolonovim kazalištem

Kaže se da je njegovo rođenje na otoku izazvalo bujanje cvijeća i širenje ugodnih cvijetnih mirisa. Odmah po rođenju, odbacivši sa sebe pelene, od svog oca Zeusa na dar je dobio zlatnu kitaru i kola s upregnutim labudovima, dok mu je Hefest izradio srebrni luk sa strijelama. Po Zeusovoj naredbi ubrzo je, međutim, bio prisiljen zaputiti se u Delfe, gdje je odmah po dolasku kišom strijelica zasuo čuvara Gejina svetišta – spominje se da je to bila Delfina ili Piton -  ubivši zatečenu neman te ju potom sahranivši pod delfijskim, odnosno zemljinim "pupkom" (omfalos). Na taj način Apolonu je uspjelo prisvojiti Gejino svetište, kojemu je u toj prigodi posvetio tronožac, jedan od njegovih karakterističnih ikonografskih simbola. Nakon devet godina provedenih u Tesaliji, gdje je toliko vremena bio prisiljen boraviti zbog očišćenja od grijeha koji mu se pripisivao nakon ubojstva čuvara Gejina svetišta, "očišćenim" od grijeha Apolonu je uspjelo vratiti se u Delfe. Od tog vremena Apolon je najčešće nazivan „božanstvom svjetlosti“. Prema Plutarhu i Eshilu, kao i navodima drugih grčkih pisaca, 

 

Apolonovo ime Feb simbolizira sunčeve zrake; isto se ime pojavljuje i sa značenjem "čist", odnosno "svet". Zanimljivo je da Apolona Homer često naziva Febom, uopće ne spominjući ime Apolon. Većina njegovih štovatelja ipak ga je najbolje poznavala pod imenom Apolon, kako u grčkom, tako i u rimskom svijetu.