Artemida

Artemida je božanstvo čijem se imenu, kao i Apolonovu, pripisuje maloazijsko podrijetlo. U grčkom svijetu smatrana je gospodaricom divlje prirode, planinskih pašnjaka i šuma, zatim lova i životinja, a prvobitno još i božanstvom mjesečeva svjetla te zaštitnicom ženske mladosti.  Kći Zeusa i titanke Lete, ujedno i sestra (blizanka) boga svjetlosti i sunca Apolona, također je, poput svojega slavnog brata, rođena na otoku Delu, premda se kao mjesta njezina rođenja spominju još i Likija te gaj Ortigija, a također i  mjesto u blizini Efeza, grada kojemu je u susjedstvu Artemidi bilo podignuto glasovito svetište, impozantni hram Artemizion, koji je smatran jednim od sedam čuda starog svijeta.

Prema mitološkim zapisima rođena je neposredno prije nego što je na svijet došao brat blizanac Apolon, na otoku na kojemu je Leto bila prisiljena potražiti utočište, skrivajući se pred ljubomornom Herom, odnosno nemani Pitonom. Od oca Zeusa zatražila je da ju podari vječnim djevičanstvom, a od oca je na dar dobila i luk te tobolac sa strijelicama. Darovani srebrni luk i tobolac sa strijelicama po narudžbi su za nju iskovali kiklopi na otočju Lipari, dok joj je Pan darovao lovačke pse. Smatralo se, također, da je  posjedovala kočije s upregnutim jelenima, kao i baklju. Bila je vrlo osvetoljubiva, a odlikovala se i iznimnom strogošću, što vrlo dobro ilustrira podatak da je zbog uvrede nanesene majci zajedno s bratovom poubijala brojnu djecu ponosne tebanske kraljice Niobe. U Trojanskom ratu i ona je, poput brata blizanca, bila na strani Trojanaca, a osobito se isticala naklonošću prema mitskim ratnicama, ratobornim Amazonkama.

Apolon

Apolon

 Apolon je bio božanstvom svjetlosti i sunca, kao i umjetničkog nadahnuća, poglavito glazbe i pjesništva, a ujedno je smatran i zaštitnikom mjere, reda i zakona. Među Grcima je doživljavan kao pokrovitelj muške mladeži, zatim kao vrsni vrač i prorok te kao nepogrešivi strijelac. Bio je sin Zeusa i titanke Lete, Artemidin brat-blizanac. Kao i njegova poznata sestra i on  je svijet ugledao na egejskom otoku Delu (Delos), premda se kao njegova rodna mjesta spominju još i Likija te gaj Ortigija u blizini Efeza.

 Progonjena od ljubomorne Here i nemani Pitona trudna Leto je, prema legendi, u klečećem položaju rukama obujmila palmu na delskom brdu Kintu, porodivši najprije Artemidu, a odmah zatim, uz pomoć božice porođaja Ejlejtije, još i Apolona. 

Delfi s Apolonovim kazalištem

Kaže se da je njegovo rođenje na otoku izazvalo bujanje cvijeća i širenje ugodnih cvijetnih mirisa. Odmah po rođenju, odbacivši sa sebe pelene, od svog oca Zeusa na dar je dobio zlatnu kitaru i kola s upregnutim labudovima, dok mu je Hefest izradio srebrni luk sa strijelama. Po Zeusovoj naredbi ubrzo je, međutim, bio prisiljen zaputiti se u Delfe, gdje je odmah po dolasku kišom strijelica zasuo čuvara Gejina svetišta – spominje se da je to bila Delfina ili Piton -  ubivši zatečenu neman te ju potom sahranivši pod delfijskim, odnosno zemljinim "pupkom" (omfalos). Na taj način Apolonu je uspjelo prisvojiti Gejino svetište, kojemu je u toj prigodi posvetio tronožac, jedan od njegovih karakterističnih ikonografskih simbola. Nakon devet godina provedenih u Tesaliji, gdje je toliko vremena bio prisiljen boraviti zbog očišćenja od grijeha koji mu se pripisivao nakon ubojstva čuvara Gejina svetišta, "očišćenim" od grijeha Apolonu je uspjelo vratiti se u Delfe. Od tog vremena Apolon je najčešće nazivan „božanstvom svjetlosti“. Prema Plutarhu i Eshilu, kao i navodima drugih grčkih pisaca, 

 

Apolonovo ime Feb simbolizira sunčeve zrake; isto se ime pojavljuje i sa značenjem "čist", odnosno "svet". Zanimljivo je da Apolona Homer često naziva Febom, uopće ne spominjući ime Apolon. Većina njegovih štovatelja ipak ga je najbolje poznavala pod imenom Apolon, kako u grčkom, tako i u rimskom svijetu.

Hestija ~ Dioniz

Hestija

Hestija je božica srca, kućnog ognjišta i obitelji; ona je Kronova i Rejina kći. Hestija je Zeusova, Posejdonova, Hadova, Demetrina i Herina sestra, najstarija od tri Rejine i Kronove kćeri. U početku je bila među dvanaest olimpijskih božanstava, ali je svoje mjesto ustupila Dionizu kako bi mogla čuvati svetu vodu na planini Olimp. U njezinu čast, glavno ognjište u grčkim domovima nikad se nije gasilo. Hestija se nikad nije udavala. Posejdon i Apolon htjeli su je za ženu, ali ona se pred Zeusom zaklela da će ostati djevicom te je ostala živjeti u Zeusovu srcu. Njeno najvažnije svetište se nalazi u Delfima.

Dioniz

Dioniz, bog poljodljelstva i vina, bio je posljednji koji se pridružio dvanaestorici na Olimpu. Hestija se zbog njega odrekla svog mjesta. On je dijete Zeusa i Semele, smrtne žene koju je Hera nagovorila da vidi Zeusa u njegovu istinskom obličju. Zeus je spasio malenog Dioniza, ušio ga u svoje bedro te ga rodio devet mjeseci kasnije. Kao dijete, Dioniza je podučavao Silen, veliki ljubitelj vina kojega je ovaj često morao nositi kući na magarećim leđima. Prije nego što je zauzeo svoje mjesto na Olimpu, Dioniz je mnogo godina lutao svijetom, stigavši čak do Indije, poučavajući ljude kako uzgajati vinovu lozu.

Atena

 

Atena je u podjednakoj mjeri simbolizirala mudrost i pravičnost, kao i stvaralaštvo u širem smislu, a poglavito umjetnost i znanost. Smatrana je  i zaštitnicom gradskih utvrda, odnosno gradova-država (polis), a poglavito eponimnoga grada Atene. 

Atena

Atena je naoružana božica ratnica koja je pomagala mnogim junacima, uključujući Herakla, Jazona i Odiseja. Nikad nije imala ljubavnika te je bila znana kao Athena Parthenos (Atena djevica), otud je i njezin najpoznatiji hram Partenon u Ateni dobio ime, a po njoj je dobio ime i spomenuti grad-država Atena. Atena je bila kći "oca bogova" Zeusa i božanstva mudrosti i razboritosti Metide,  Okeanove i Tetijine kćeri, koja mu je pomogla prisiliti oca da povrati progutanu braću i sestre i na taj se način domogne vladavine nad svijetom. Prema mitološkoj priči Zeus je trudnu Metidu progutao, što se tumačilo i željom da sebi na taj način priskrbi navedene Metidine vrline, mudrost i razboritost. Osjetivši nakon toga  nesnosnu glavobolju pozvao je u pomoć Hefesta i Prometeja da mu pomognu riješiti se  boli. Prema Heziodovoj "Teogoniji" bog vatre i kovanja Hefest čekićem ili sjekirom udario je Zeusa po tjemenu, nakon čega je iz njegove glave iskočila naoružana "sovooka" Atena, kako ju je u svojemu djelu nazivao Heziod. Potrebno je,  spomenuti da se njezin dolazak na svijet u opisanim okolnostima pripisuje, također, i titanu Prometeju, jednom od najslavnijih i u različitim oblicima umjetničkog izražavanja najčešće interpretiranih likova antičke mitološke baštine. Ponekad se opisani čin Atenina rođenja dovodi u sumnju.

 

Hera

 




Hera je bila među najvažnijim božanstvima, poglavito smatrana zaštitnicom obiteljskih vrijednosti, braka i kuće, ali također i šireg okruženja, grada, odnosno zemlje. 

Hera

Ona je bila dijete titanide Reje i vladara svijeta Krona, najmlađega među titanima. Osim što je bila Zeusovom sestrom, Hera je udajom postala i njegovom zakonitom ženom, postavši na taj način Gospodaricom nebeskog svijeta. Ta njezina uloga  ogleda se u njezinu imenu (Hera = Gospodarica).

  

Još prije udaje Zeusu je rodila sina Hefesta, dok je kao zakonita žena s njime imala i boga rata Aresa, kao i božanstvo vječne mladosti Hebu. Brojne Herine suparnice, mnoge žene s kojima je nevjerni Zeus imao ljubavne veze  –  među njima su, primjerice, bile Semela, Leto, Alkmena, Ija i dr.  -  pa čak i njihove potomke, kao i sve one koji su im pomagali, uporno je i nemilosrdno progonila te ih je nastojala okrutno kazniti.